Sofosbuvir 400mg +Ledipasvir 90mg(Harvoni) i Sofosbuvir 400mg + Velpatasvir 100mg se koriste u lečenju svih 6 genotipova hepatitisa c.
Hepatitis C je kontaktom prenosiva infekcija jetre izazvana virusom hepatitisa C (HCV). Virus hepatitisa C otkriven je 1989. godine, nakon koga je razjašnjen uzrok nastanka velikog broja posttransfuzijskog hepatitisa dotad nepoznatog uzroka.[2] Zbog slične građe genoma i polipeptida sa drugim humanim flavivirusima, HCV je svrstan u porodicu Flaviviridae, iz roda Hepacivirus. Svetska Zdravstvena Organizacija (SZO), procenjuje da je oko 170-200.000,000 ljudi (oko 3% svetske populacije), zaraženo sa HCV, mada se pretpostavlja da je stvarna prevalenca verovatno veća jer većina infekcija ima asimptomatski tok i ostaje neprepoznata. SZO procenjuje da se godišnje sa HCV zarazi oko 3-4.000.000 ljudi. Ne zna se da li virus prouzrokuje bolest kod životinja.
Hepatitis C često se javlja kao asimptomatska bolest, pa zbog neblagovremenog dijagnostikovanja prelazi u hroničnu infekciju, koja nakon mnogo godina može da dovede do težih oštećenja jetre, i pojavu cirozu jetre. U težim slučajevima, ciroza jetre praćena je; otkazivanje funkcija, rakom jetre, ili velikim proširenjem venskog sistema jednjaka i želuca, koja mogu da dovedu do masovnog iskrvarenja i smrtnog ishoda.
Glavni put prenosa HCV je direktan kontakt sa krvlju zaražene osobe. Rizik prenosa je najveći nakon direktne transfuzija krvi i krvnih derivata inficiranog davaoca ili nakon perkutanog kontakta upotrebom HCV zaraženog pribora pri intravenskoj primeni droge. Opisana je i učestalija pojava HCV infekcije u osoba koje koriste kokain za ušmrkavanje, verovatno zbog zajednicke upotrebe pribora zaraženog krvlju. Srednje velik rizik prenosa HCV imaju osobe na hemodijalizi zbog malih ali ponavljajućih izlaganja virusu u bolničkim uslovima.
Pegintenferon i ribavirin su standardni lekovi koji se koriste u terapiji hepatitisa C. Između 30 -50% bolesnika nakon primene terapije biva izlečeno. Kod bolesnika kod kojih se razvija trajno oštećenje jetre (ciroza ili rak jetre) može biti potrebna transplantacija jetre, mada postoji rizik od naknadne virusne infekcije posle transplantacije. Za hepatitis C vakcina ne postoji.
2003. godine FDA( Americka agencija za lekove) odobrila je prvi bezinterferonski lek za hepatitis c .U pitanju je Sofosbuvir(Sovaldi) a vec naredne godine odobren je lek Harvoni ( Sofosbuvir 40mg + Ledipasvir 90mg) koji se koristi u lecenju genotipa 1 i 4 . Ubrzo nakon toga FDA je odobrila i prvi pangenotip lek Epclusa ( Sofosbuvir 400mg + Velpatasvir 100mg) . Lek Epclusa se koristi u lecenju svih genotipa virusa kao i u slucajevima kada pacijenti imaju i po dva , tri ili cak cetri genotipa. Takodje , nekim pacijentima nije moguce utvrditi genotip virusa zbog malog broja kopija te se u tim slucajevima propisuje Epclusa jer leci sve genotipe virusa.
Terapija lekom Harvoni i Epclusa traje 12 nedelja a u redjim slucajevima 24 nedelje .
Stopa izlecenja lekom Harvoni i Epclusa je od 95 – 99 % .
Harvoni i Epclusa se proizvode i u generickoj verziji u Indiji . 11 Indijskih farmaceutskih kuca ima licencu za proizvodnju ova dva leka . Cena ovih indiskih lekova je i do sto puta jeftinija nego u SAD.
Pegazus i Ribavirin su izbaceni u lecenju hepatitisa c u vecini zemalja a zbog mnogih nezeljenih efekata koje proizvodi kao i niske stope izlecenja te duzine trajanja terapije – 6 ili 12 meseci.
Sredinom 1970-ih, Harvi J. Alter, načelnik Odeljenja za infektivne bolesti na Odseku za tranfuzionu medicinu Nacionalnog zdravstvenog instituta, i njegov istraživački tim pokazali su da većina slučajeva hepatitisa nakon transfuzije krvi nije posledica infekcije virusom hepatitisa A ili B. Uprkos ovom otkriću, međunarodni istraživački napori na identifikaciji virusa su bili neuspešni tokom naredne decenije.
Godine 1987, Majkl Houton, Kvi-Lim Ču, i Džordž Kuo Čajron korporacija, u saradnji sa D. V. Bradlijem iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, koristili su novi pristup molekularnom kloniranju u identifikaciji nepoznatog organizma i razvijanju dijagnostičkog testa.
Godine 1988, Alter je potvrdio prisustvo HCV, verifikacijom njegovog prisustva na pločici sa ne A i ne B uzorčnicima. U aprilu 1989, otkriće HCV je objavljeno u dva članka u časopisu (Nauka). Godine 2000, Alteru i Houtonu je odato priznanje dodelom Laskerove nagrade za kliničko medicinsko istraživanje zbog kako se navodi u obrazloženju pionirskog rada koji je doveo do otkrića virusa uzročnika hepatitisa C i razvoja skrining metoda, smanjivši rizik hepatitisa vezanog za transfuziju krvi u SAD sa 30% 1970. na praktično nula 2000. godine.
Čajron korporacija je podnela zahtev za nekoliko patenata na virus i njegovu dijagnozu.SDS je odustao od konkurentskog zahteva za patentiranje 1990. godine nakon što je Čajron isplatio 1,9 milina dolara SDS-u i 337.500 dolara Bredliju. Godine 1994. godine, Bredli je tužio Čajron, tražeći da poništi patent i i taj projekat bude uključen kao supronalazač, dobije odštetu i autorski honorar. Odustao je od tužbe 1998. godine nakon što je izgubio parnicu pred apelacionim sudom.
Otkriće uzročnika hepatitisa C dovelo do značajnih poboljšanja u dijagnostici i antiviralnom lečenju.